|
Kratak sažetak najnovijih otkrića opisan je u
sljedećem članku:
Neće biti druge prilike: može li Zemlja eksplodirati zbog globalnog
zagrijavanja?
by Dr Tom
J. Chalko, MSc, PhD,
Head of Geophysics Division, Scientific E Research P/L, Melbourne,
Australia
Poslano 8. travnja 2001.
Na hrvatski
preveo: Zdravko Vlaić, dipl.ing.
English,Japanese,Arabic,Bulgarian,Swedish,German,Hungarian,Spanish,Italian,French,Russian,Portugese,
Chinese,Greek,Lithuanian,Croatian,Slovenian,Hebrew,Korean,Polish,Dutch
Sažetak:
Posljedice
globalnog zagrijavanja daleko su ozbiljnije no što se do sada mislilo.
Te posljedice povezane su s novootkrivenim osobinama "unutarnje
jezgre" našeg planeta.
Dobro
je poznata činjenica, dokazana seizmičkim mjerenjima kroz
desetljeća, da je unutarnja jezgra Zemlje krutnina, približno
sferičnog oblika, polumjera oko 1220 km i da se nalazi u središtu
našeg planeta. Danas je općenito prihvaćeno mišljenje da
je ova krutnina polako rasla do sadašnje veličine, kao rezultat
"kristalizacije" okolne tekućine. "Latentna
toplina" ove "kristalizacije" navodno objašnjava kako
unutarnja jezgra proizvodi toplinu.
Ovaj
članak razmatra uvjete globalne hidrogravitacijske ravnoteže za
Zemljinu unutarnju jezgru i predstavlja rigorozan i snažan znanstveni
dokaz da unutarnja jezgra našeg planeta nije nikada mogla biti manja
ili lakša od određenog minimuma, inače jezgra ne bi
mogla ostati u središtu planeta.
Kako
je u prošlosti unutarnja jezgra mogla biti samo veća i teža
nego sada – to ona ne može biti rezultat "kristalizacije".
Ovaj jednostavni zaključak ima iznenađujuće posljedice.
Zamislite
divovski objekt polumjera 1220 km, kako se polako smanjuje, postaje
lakši i milijunima godina zrači toplinu. Što bi to moglo biti?
Samo objekt koji zrači toplinu kroz atomski raspad.
Glavna
posljedica gore navedenog je,
da je sva toplina stvorena unutar Zemlje radijacijske prirode. Drugim
riječima, Zemlja se u cjelini može promatrati kao nuklearni
reaktor, napajan spontanom fisijom različitih izotopa u superteškoj
unutarnjoj jezgri, kao i njihovi posljedični produkti raspada
u plaštu i kori.
Život
na Zemlji je moguć samo zbog učinkovitog hlađenja
ovog reaktora – procesa kojeg prvenstveno kontrolira atmosfera.
Trenutačno je ovo hlađenje odgovorno za osjetljivu toplinsku
ravnotežu između topline iz reaktora jezgre, one sa Sunca i zračenja
topline u prostor, tako da je prosječna temperatura na Zemlji oko
130C.
Kako
se radijacijska toplina stvara u cijelom volumenu nuklearnog goriva (
cijele Zemlje), a hlađenje se vrši samo na površini, najvruća
točka na planetu mora biti u samom njenom središtu.
Ovaj
članak istražuje mogućnost "topljenja" središnjeg
dijela unutarnje jezgre zbog smanjenog kapaciteta hlađenja
atmosfere, koja postepeno prihvaća sve više solarne topline,
zbog tzv. učinka staklenika. Razlažu se faktori koji mogu
ubrzati postupak topljenja, kao što su solarna aktivnost povezana s
povećanom emisijom stakleničkih plinova.
Najozbiljnija
posljedica ovakovog "topljenja" može biti odvajanje
nestabilnih izotopa u stopljenoj unutarnjij jezgri na temelju
gravitacijskog uzgona. Ovakvo odvajanje može dovesti do "obogaćivanja"
nuklearnog goriva u jezgri do točke u kojoj se stvaraju uvjeti za
lančanu reakciju i divovsku atomsku eksploziju. Može li Zemlja
postati drugi "asteroidni pojas" u Sunčevu sustavu.
Općenito
je poznato (na temelju iskustva) da je sunčeva toplina dominantni
faktor koji određuje teperaturu na površini Zemlje. Međutim,
u polarnim predjelima doprinos solarne topline je minimalan i tu se
najbolje vidi doprinos topline iz nutrine našeg planeta. Stoga
su porast temperature polarnih oceana i topljenje polarnih kapa, prvi
simptomi pregrijavanja reaktora unutarnje jezgre.
Dok
političari i poslovni ljudi još diskutiraju o potrebi
smanjivanja emisije stakleničkih plinova i izbjegavaju preuzeti
bilo kakvu odgovornost, proces pregrijavanja reaktora u unutarnjoj
jezgri već je počeo – polarni oceani su postali
topliji, a polarne kape su se počele topiti. Imamo li dovoljno mašte,
inteligencije i poštenja da shvatimo opasnost prije no što situacija
postane nepovratna?
Neće
biti DRUGE PRILIKE...
Koliko
stupnjeva još nedostaje da se "unutarnja jezgra" počne
topiti? Imamo li dostatno znanja da predvidimo sunčevu aktivnost
u sljedećem desetljeću? Full
article (Cijeli
članak)
Mi
nismo prva "civilizacija" na Zemlji koja je zbrisana zbog
nedostatka razumijevanja prirode. Jesmo li posljednja? Je li svima
poznati zlorabitelji prirode zaslužuju da postoje (
deserve
to exist? )
"Dokaz:
Ako intelekt neće ili ne može razumjeti analizu – nikakav
dokaz nije moguć."
[The
Freedom of Choice]
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sažetak
se može slobodno distribuirati, pod uvjetom da se ni jedan njegov dio
ne promijeni ili odstrani.Netko mora nešto napraviti. Mi ćemo
nastaviti s istraživanjima i objavit ćemo ih. Vi možete početi
pomagati prosljeđivanjem ovog članka (ili spajanjem na njega)
svim svojim prijateljima i svakomu tko je dostatno svjestan da shvati
gornju informaciju. Jedina prilika koju imamo je informirati cijeli
planet, tako da ljudi mogu svjesno i inteligentno IZABRATI da
ZAHTIJEVAJU akciju od "vođa"
koje su izabrali. Vjerovanje nije dostatno. Ljudi moraju ZNATI.
Cjelovit
tekst ovog članka objavljen je na internetu
u NU
Journal of Discovery koji
je ( za razliku od većine drugih znanstvenih časopisa)
slobodno dostupan, bez ikakvih ograničenja.
Professional
contact
Dr Thomas J. Chalko MSc, PhD
email: tjc@sci-e-research.com
Fax:
+61 5681 6361
945 Gunyah Rd, Mt Best,
Vic 3960, Australia
© Scientific
Engineering Research P/L 2000, All rights reserved
|